Jedan od najvećih potrošača različitih vrsta materijala, a samim time i jedan od većih proizvođača otpada je građevinarstvo. Građevinski otpad uključujući otpad od rušenja, postao je ključni problem današnjeg društva. U Europskoj Uniji rješavanje građevinskog otpada prepoznato je kao jedan od najvećih prioriteta u smanjenju onečišćenja okoliša, a time i očuvanja zdravlja ljudi, biljnog i životinjskog svijeta. Za rješavanje problema koji donosi građevinski otpad, nužno je pravilno gospodariti njime. U današnje vrijeme, pomoću modernih tehnologija omogućeno je da se i većina građevinskog otpada može iskoristiti kao sekundarna sirovina.

Na razini EU-a, tijek građevinskog otpada i otpada od rušenja smatra se prioritetnim budući da je količinom najznačajniji te ima velik potencijal za ponovnu uporabu, recikliranje i druge načine oporabe materijala. U Hrvatskoj se proizvede više od 2.000.000,00 tona građevinskog otpada pa iako se 80% može ponovno upotrijebiti, samo se 7% građevinskog otpada reciklira ili zbrinjava na prihvatljiv način, dok se 11% izdvoji kao sekundarna sirovina.

Recikliranjem građevinskog otpada dobiva se vrijedna sekundarna sirovina koja se može rabiti u različite namjene u građevinarstvu. Kako bi se izbjegle posljedice neprimjerenog gospodarenja otpadom potrebno je pridržavati se sljedećih mjera u hijerarhiji gospodarenja otpadom:

* Sprečavanje nastanka otpada (prevencija)

* Priprema za ponovnu upotrebu

* Recikliranje

* Drugi postupci oporabe

* Zbrinjavanje otpada (odlaganje)

Protokol gospodarenja građevinskim otpadom

1. Prije rušenja - prikupljanje informacija o materijalima koji se moraju odvojiti in-situ, a koji se mogu oporabiti ili reciklirati.
2. Plan gospodarenja otpadom - opis postupka rušenja, metode odvajanja, vrste materijala, načina skladištenja i prijevoza na odlagalište, metode obrade. Uključuje pitanja zaštite na radu, ali i utjecaja na okoliš.
3. Selektivno rušenje i odvajanje otpada - razlikovanje materijala ovisno o mogućnostima njihove obrade: čišćenje zbog ponovne upotrebe (zemlja); ponovna upotreba (metali, keramika); recikliranje za istu namjenu (metali, papir, staklo, gips, asfalt); recikliranje za drugu namjenu (agregat, drvo za proizvodnju iverice); spaljivanje (drvo,plastika, papirnata ambalaža, opasni otpad); odlaganje (drugi neopasni otpad koji se ne može oporabiti).
4. Recikliranje - svaki postupak oporabe, uključujući ponovnu preradu organskog materijala kojim se otpadni materijali prerađuju u proizvode, materijale ili tvari za izvornu ili drugu svrhu osim uporabe otpada u energetske svrhe, odnosno prerade u materijal koji se koristi kao gorivo ili materijal za zatrpavanje.
5. Oporaba otpada - svaki postupak čiji je glavni rezultat uporaba otpada za korisnu namjenu, kada otpad zamjenjuje druge materijale koje bi inače trebalo uporabiti za tu svrhu ili otpad koji se priprema kako bi ispunio tu svrhu, u tvornici ili u širem gospodarskom smislu.
6. Materijalna oporaba - nasipavanje/zatrpavanje otpada je postupak oporabe pri kojem se odgovarajući otpad koristi za nasipavanje iskopanih površina ili u tehničke svrhe pri krajobraznom uređenju gdje se upotrebljava kao zamjena za materijal koji nije otpad. To može biti korisno kada nije moguće ponovno korištenje ili recikliranje u kvalitetnijoj primjeni.
7. Energetska oporaba - razmatranje mogućnosti za oporabu kao zamjensko gorivo. Za tu se svrhu mogu upotrijebiti ove vrste građevinskog otpada: kontaminirano drvo i drvni proizvodi koji nisu prikladni za ponovnu uporabu ili recikliranje - plastika, organska izolacija (toplinska izolacija, zvučna izolacija), bitumenska hidroizolacija.
8. Zbrinjavanje - svaki postupak koji nije oporaba, čak i kad postupak ima za sekundarnu posljedicu obnovu tvari ili energije. Najčešći postupci zbrinjavanja građevinskog otpada jesu odlaganje na odlagališta, odlaganje otpada u kasete (primjer: azbest) i spaljivanje bez energetske oporabe.

Pravilno zbrinjavanje raznih vrsta građevinskog otpada

Otpad nastao prilikom gradnje ili rušenja nikad se ne smije ostavljati u okolišu ili ga bacati u komunalni otpad. Umjesto toga, fizičke osobe ga trebaju predati u najbliže reciklažno dvorište dok su tvrtke dužne postupati sukladno Zakonu o održivom gospodarenju otpadom iz 2013. godine kojim se definira postupanje s građevinskim otpadom.

Za zbrinjavanje građevinskog otpada koji sadrži azbest treba nazvati ovlaštenu osobu koja će ga besplatno preuzeti. Treba uzeti u obzir mogućnosti odvajanja otpada na mjestu nastanka, jer se na taj način smanjuju troškovi prijevoza i gospodarenja otpadom. Važno je poduzeti potrebne mjere kako bi osiguralo da se opasni otpad ne miješa s ostalim kategorijama opasnog otpada ni s drugim otpadom, tvarima ili materijalima kako bi se postiglo gospodarenje na okolišu prihvatljiv način. Obavezna je dekontaminacija kako ne bi došlo do onečišćenja ostalih materijala pogodnih za recikliranje. Opasni otpad može sadržavati azbest, katran, radioaktivni otpad, PCB, olovo, živu i sl.